Jestive gljive
SMRČCI I HRČCI
Sa jako naboranim ili uzdužno rebrastim glavicama i
valjkastom ili uzdužno rebrastom šupljom drškom,
brašnjave površine. Svi se jedu pečeni, prženi ili
kuvani, pošto sirovi izazivaju crevne smetnje. Značajan
broj autora ih svrstava u otrovne pečurke.
SMRČCI (Morchella)
Visina 5 do 15cm. Okruglast, valjkasto kupast,
uzdužno naboran, smeđi šešir. Bjeličasta šuplja
drška.
Nalaze se u proljeće u niskoj travi u proređenim
šumama. Ima ih više vrsta i svi su jestivi(običan
smrčak, debelonogi smrčak, kupasti smrčak, rebrasti
smrčak), ali nema opasnosti od zamene sa otrovnim
gljivama.
Pošto sadrže termolabilnu halvela kiselinu, koja je
toksična, pre upotrebe smrčke treba
obariti(blanširati). Dobri su sušeni, kao začin. |
|
|
HRČCI
(Gyromytra)
Visina 3 do 8 cm. Šešir vijugavo naboran i kao
navošten, veoma krt i lomljiv, kestenjaste boje.
Drška uzduž rebrasta i šupljikava.
Nalaze se u proljeće po ivicama šuma i proplanaka,
nižih brda. Ima ih više vrsta i svi su USLOVNO
jestivi.
Osušeni su neotrovni, a svježe većina uživa bez
posljedica, dok su za pojedince smrtonosni.
Mogućnost trovanja je 1 : 10 000. Ipak su do sada
krivi za stotine smrtnih slučajeva. |
JESENJI HRČAK (Нellvella
crispa)
Šešir je kupasto uvijen, širok 2 do 3 cm, podsjeća
na sedlo ili trorogi šešir, smeđe ili mrke boje na
bijeloj dršci, uzduž rebrasto izbrazdan.
Nalaze se u jesen u retkim listopadnim ili
četinarskim šumama. Svi su jestivi. |
|
ŠAMPINJONI
RUDNJAČA (Agaricus campeter-
poljski šampinjon, šljivara)
Visina 5 do 9 cm. Šešir prečnika 5 do 12 cm. Čisto
bijela gljiva, svilinkaste ili “plišane” pokožice,
ponekad malo riđkasto smeđa sa tamnijim krljuštima.
Listići su prema starosti prvo bijeli, pa mesnato
ružičasti i na kraju čokoladno smeđi. Drška kratka i
najčešće prema dnu sužena, bela sa jednostavnim,
često prolaznim prstenom. Miris ugodno
osvježavajući, a bijelo jedro meso pomalo posmeđi,
odnosno pocrveni na preseku. Nalazi se ponekad u
velikim količinama, na đubrenim livadama, u nižim i
brdskim svetlim šumama, u proleće i u jesen. Postoji
mogućnost zamene.
Priprema se na razne načine. |
|
|
VILOVNJAČA (Agaricus
augustus-golema pečurka)
Visoka do 25 cm. Bela ili svetloružičasta sa
tamnosmeđim krljuštima po šeširu i belim po dršci.
Drška masivna (visine 10 do 20 cm, debljine 2 do 4,5
cm). Listići su sivkasto roza dok ne postanu tamno
smeđi. Postoji mopgućnost zamjene.
Nalazi se i priprema kao i rudnjača. |
POLJSKI ŠAMPINJON (Agaricus
arvensis-poljska pečurka, pečurak)
Visoka 5 do 10 cm, bela, svilenkasta sjaja. Listići
u mladosti nežno ružičasti, a kasnije sve više boje
čokolade. Prsten je odozdo gledano zrakast(nalik
zupčaniku). Zaobljeno dno drške. Meso na presjeku
požuti(ne odmah). Miriše na bademe. Postoji
mogućnost zamene.
Nalazi se i priprema kao rudnjača i vilovnjača. |
|
REDUŠE, KRUŽOLISKE, KOLOBARICE
Imaju bele listiće, koji su blizu drške izbočeni, a
kod same drške jako suženi.
|
ĐURĐEVAČA (Tricholoma
georgii-reduša, đurđevka)
Visina 6 do 9 cm. Šešir 4 do 10 cm. Listići pod
šeširom su veoma gusti. Cela miriše na brašno.
Nalazi se od kraja marta do maja, na ivicama šuma, u
travi i u šumarcima. |
SIVKA (Tricholoma
Scalpturatum-žućkasta vitezovka)
Šešir 5 do 10 cm. Bronzane boje šešira, sa prileglim
vlaknima iste boje. Listići bijeli, pa poslije
postanu po ivicama žuti. Raste po travnatim
listopadnim šumama. Druge: sive sa ljubičastim
prelivom boje šešira, ljigave površine. Od sredine
ka obodu su polegli pramenovi crnih vlakana.
Nalazi se i u četinarskim i u listopadnim šumama.
Postoji mogućnost zamjene sa pupavkom. Obe mirišu na
brašno! |
|
|
MODRIKAČA (Lepista muda-modra
grlašica)
Visina 6 do 15 cm. Mlada je ljubičaste boje, a
kasnije blijedi i mjestimično je čokoladno mrka,
Šešir mesnat, u mladosti ima povijen rub, kasnije se
ispravi.
Nalazi se u čistim listopadnim šumama, manje u
mješovitim, a najmanje u četinarskim. Najčešća u
jesen (ponekad zimi).
Boja šešira varira i to stvara zabunu, ali nema
opasnosti od zamjene, pošto su sve podvarijante
jestive. |
ZEKICE
Imaju šešir živih boja (crvena, ljubičasta, žuta,
zelena i dr.). Listići ispod šešira ne dopiru do drške i
nemaju mlečni sok. Cijela gljiva je krta i veoma
lomljiva.
Postoji veći broj vrsta, a razlikuju se po boji šešira i
listića. Sve su jestive, sem onih koje su prilikom probe
na vrhu jezika gorke ili ljute, tako da se odmah
odbacuju.
Često su u većim količinama u šumama.
Među zekicama se nalazi i otrovna bljuvara
GOLUBAČA (Russula
virescens-zeka)
Visoka 4 do 11 cm. Šešir 5 do 15 cm, najpoznatija i
najukusnija među svim zekicama. Prepoznatljiva po
površini šešira koja se raspucava u polja, sa
krljuštima zelene boje po kojoj kao da se osula rđa.
Može izbledeti skoro u bijelo ili potamniti
parcijalno u tamnooker tonove. Meso bijelo, krto,
djeluje suvo i pod prstima se mrvi. Nenapadnog
slatkastog mirisa.
Raste od ranog leta do jeseni u svim šumama,
naročito po obodima šuma i livada. Jede se
sirova(kao salata), ali je još bolja kuvana, pečena
ili dinstana. Paziti da je drška tvrda, bez
zadebljanja i ovoja, te bez vjenčića da se ne bi
zamjenila za zelenu pupavku. |
|
|
LJUBIČASTO ZELENA ZEKICA
(Russula cyanoxantha-plavka)
Visoka do 10 cm. Šešir 5 do 15 cm. Jedina zekica
koje se listići ne lome i ne prskaju kada se po
njima povuče prstom, nego djeluju kao vosak, pa se
pod pritiskom samo povijaju. |
MLEČNICE
Imaju prljavo beo do bljedo smeđ šešir. Listići ne
dopiru do drške. Sve vrste imaju u svim djelovima
mlječni sok(beo, žućkast, narandžast, zelen, ljuzbičast,
bezbojan), koji pri minimalnoj povredi gljive curi u
vidu kapljica. Mlječni sok obično u kontaktu sa vazduhom
oksidira u zelenkastu ili tamno braon boju. Gljive sa
bijelim sokom su ljute I slabijeg kvaliteta, one sa
narandžastim su delikatesne.
Krte su i lomljive, ali manje od zekica. Po ukusu su
blage, paprene ili gorke. Nema otrovnih vrsta I sve su
jestive sem gorkih.
Često se nalaze u većim količinama u svim šumama.
RUJNICA(1actarius
deliciosus-brinovka)
Visoka 6 do 14 cm. Šešir u mladosti konveksam,
kasnije levkasto ulegnut, narandžasto crvene bje, sa
jasno vidljivim koncentričnim krugovima, koji mogu
biti nijansirani zeleno, rub je uvrnut, suv šešir
svijetli kao tucano staklo, a vlažan je sluzav.
Drška pri dnu malo tanja, narandžaste boje, prvo
puna, posle šuplja, ponekad sa uočljivim plitkim
jamnicama tamnije narandžaste boje.
Nalazi se u crnogoričnim šumama I po vlažnim
travnjacima pored šuma. Pripremati na žaru za
salatu, kiseliti itd.
Ne mješati sa brezovkom, koja raste ispod breza I
koja je vidljivo dlakava po cijelom šeširu, naročito
pri rubu, a izaziva probavne smetnje. |
|
|
LJUTA MLEČNICA (1actarius
piperatus-paprenjača)
U narodu široko poznata I najmasovnija gljiva. Peče
se na žaru ili na ražnjićima. Toliko je poznata da
gotovo nema potrebe je opisivati. Poslije termičke
obrade (pečenja ili kuvanja) postaje ukusna gljiva.
Moguća je zamjena sa rujnjačom, koja se javlja nešto
kasnije. Razlike su: mlečnica je manja (šešir do 16
cm, a rujnjača duža). Lamele su guste I tanke, dok
su kod rujnjače razmaknute I debele, tako da na rubu
šešira na 1 cm dolazi svega 5 do 6 lamela. Zamjena
nije tragična, samo neugodna. |
PRSTENKE
ima kod svih vrsta dršku koja se lako odvaja od
šešira, kao iz nekog ležišta. Listići ne dopiru do
drške. Prsten slabo pričvršćen, pomičan. Sve su jestive,
pod uslovom da u razvijenom stadijumu imaju više od 6 cm
u prečniku, inače nema opasnosti od zamjene.
Nalaze se u svjetlijim šumama, po livadima I
travnjacima.
SUNČANICA (Lepiopa
procera----Macrolepiota-srnekuša, kožara)
Visoka 15 do 38 cm. Šešir 8 do 30 cm. Drška 1,2 do
2,2 cm, a zadebljanje pri dnu I do 6 cm. Mlade,
nerazvijenog šešira, djeluju kao udaraljka za
bubanj. Postepeno se otvara I širi da bi djelovala
kao suncobran. Širenjem, glatka, svjetlo smeđa
kožica ispuca u krupne krljušti, sa diskom u
sredini, izbodenim kao bradavica. Između krljušti
proviruje bijelo meso. Drška je vlaknasta I žilava
pa se teško lomi. Prsten je dvostruk I može se
pomjerati gore-dole. Meso je meko I bijelo, kasnije
spužvasto, slabog misrisa (prijatnog) na lješnike.
Vrlo ukusna gljiva. Pržiti je ili pohovati.
Sve gljive sa kojima bi se mogle zamjeniti su
jestive I približna kvaliteta. Ne brati slične
razvijene gljive sa šeširom ispod 6 cm, pošto su
otrovne. Samo su jestive krupne (8 do 30cm). |
|
MASTILJAVKE
Nježne I kratkog vijeka.Ubrzo po otvaranu šešira,
listići se razmekšaju I prelaze u crnu tečnost, koja se
može upotrebiti kao mastilo.
Nalazi se u dosta đubrenim, najčešće u skupinama u 10ak
I više komada. Nije jestiva šarena đubrištavka I dosta
je rijetka, ali miris… ni pomisliti na jelo.
|
PRAVI JARČIĆI (Coprinus
comatus-velika đubrištarka)
Visoka je do 18 cm. Šešir do 6,5 cm, u obliku
izdužene elipse, snežno bijela sa crepoliko
poređanim krljuštima, takođe bijelim I sa bojom
lješnika od vrhova. Iste je boje I kožnati pokrov na
vrhu. Gljiva počinje rumeniti, pa crniti dok se
rubovi ne pretvore u crno mastilo u procesu
samoproždiranja. Meso bijelo, nježno, ukusno,
osvježavajućeg mirisa. Veoma je dobra za spremanje
čorbi.
Jedna od najplemenitijih gljiva, samo paziti da
rubovi nisu počeli crniti, čak I kod svježe ubranih
gljiva kad se samo odsječe crni deo. Lako je otrovna
kad lamele više nisu bijele. Slična joj je I
približna kvaliteta đubrištarka. |
SIVI JARČIĆI {Сoprinus
atramentarius-prava đubrištarka)
Visoka 5 do 15 cm. Šešir prvo jajolik, zatim
zvonastog oblika sa rascjepanim pobodom, srebrenaste
do sivo smeđe boje, pokriven finom kožicom. Drška
prvo puna, pa šuplja.
Raste busenasto na travnjacima, oko drveća, pored
puteva, u proleće I u jesen. Upotrebljavati je samo
dok su listići bijeli. Nikako ne konzumirati
alkohol pre I poslije jela (preko 20 časova poslije
jela).
Izaziva nepodnošljivu alergiju na koži, svrabež,
vrtoglavicu, povraćanje itd. |
|
PUPAVKE
među kojima se nalaze naše najotrovnije gljive.
KO DOBRO NE RAZLIKUJE JESTIVE OD OTROVNIH PUPAVKI,
NEKA IH UOPŠTE NE KORISTI.
Pupavke se raspoznaju po dva osnovna znaka:
*u gornjem dijelu drške imaju nabranu “suknjicu”,
*kao ostatak opne, donji kraj je zadebljao I usađen “u
vrećicu” koja predstavlja ostatak opne kojom je mlada
gljiva bila obavijena.
Kod nekih vrsta je vrećica srasla sa drškom I vidi se
kao ljuspe ili kružno raspoređeni ožiljci.
|
BLAGVA (Amanita
caesarea-jajara, kneginja)
Poznavali su je još I stari Rimljani I pripremali na
više načina.
Visoka 5 do 14 cm. Šešir 6 do 12 cm, sjajan, crveno
narandžaste boje, bez bijelih krpastih ostataka opne
na ivici, češljasko rebrast.
Za razliku od muhare, odozdo je sva žuta (listići I
drška), suknjica je takođe žuta, a vrećica bijela I
najveća od svih pupavki. Meso je blijedo rumeno,
ugodnog, nenapadnog mirisa. Blagva je u ranoj
mladosti obavijena u debeo mesnat bijeli omotač,
koji doslovno biva rastrgan, a izgleda kao da iz
jajeta izlazi paradajz I izrasta u gljivu lijepe
narandžaste boje.
Nalazi se u ljeto I jesen po svjetlijim šumama I
šumskim čistinama, u toplijim predjelima.
Uz malo pažnje se ne može zamjeniti sa otrovnom
muharom ( koja ima crveniji klobuk, prekriven
velikim brojem bijelih ljuspica sa mesom, drškom sa
listićima bijele boje) |
BISERKA (Amanita
rubescens-bisernica)
Visoka 10 do 20 cm. Šešir 6 do 15 cm I drška su
smeđe boje, koja može da pređe u bledu. Po površini
šešira su raspoređene tačkaste I ljuspaste krpice od
ostatka opne, koje kiša lako spere. Suknjica je
bijela, a zadebljane drške(pri osnovi) je prekrivena
ljuspastim I bradavičastim ostatcima vrećice. Kožica
sa šešira se lako guli. Meso je snežno bijelo,
sočno, jedro, bez mirisa, na prelomu (naročito na
dnu drške) maksimalno za 2 sata pocrveni do boje
vina ili cigle, što je siguran znak da se ne zamjeni
sa otrovnom panterovkom. Najsličnija joj je retka,
ali jestiva prstenasta biserka koja je manja, meso
joj mnogo slabije crveni. Sakupljati je tek kad se
uoče razlike od otrovnih gljiva.
Nalazi se od kraja maja do kasne jeseni u vlažnim
šumama, naročito četinarskim. Ne jesti je sirovu,
nego je neko vrijeme kuvati I vodu prosuti ili prije
pripreme skinuti kožicu sa šešira pošto jet u
najzastupljeniji hemolizin. |
|
|
PISANA NOŽNIČARKA(Amanita
vaginata)
visoka 6 do 12cm.Šešir 4 do 10cm.Zvonolik I na suvom
srebrnasto sjajan, ponekad ostane na vrhu veliki
komad bjelog ovoja, nažljebljenih rubova.Meso bjelo,
slatko, bez mirisa.Nema suknjicu I po tome se
razlikuje od otrovnih pupavki.Pri osnovi drške ima
omanju vrećicu.
nalazi se od početka maja do kasne jeseni u
listopadnim,mješovitim I četinarskim šumama.Sirova
je štetna.Pre upotrebe treba je prokuvati, a vodu
baciti.
Slične su joj smrtno otrovna panterovka I zelena
pupavka, tako da je potrebna posebna pažnja,
naročito kod sasvim mladih gljiva.Ovde je izrazito
vidljiva nažljebljenost rubova. |
LISIČARKE
Ima ih vise vrsta, koje su dobre za jelo.Vrlo je
cjenjena I dobra gljiva.Nema opasnosti od zamjene,
jedino paziti na eventualnu zamjenu sa zavodnicom.
LISIČARKA(Cantharellus
cibarius-lisica)
Visina 3 do 10cm.Šešir 3 do 12cm, u cenru manje više
ulegnut I vijugava oboda.Promjenjive je boje, od
žute do narandžaste, sa bjelkastim tonom.Listići su
svetliji od šešira kao žumanjce jajeta, dugo silaze
niz dršku.Meso je žućkasto bjele boje, prijatnog
mirisa na breskve, ukus slatkast.
Nalazi se od proleća do jeseni, a najviše u junu
kada je vlažno I toplo. Rastu u grupama po travi,
mahom u četinarskim I bukovim šumama. Pripreme se na
razne načine. Pogodna je za konzerviranje, ali ne I
sušenje. Slična joj je lažna lisičarka I zavodnica. |
|
|
CRNA TRUBA(Сantharellus
cibarius-mrtvačka truba)
Visoka do 12cm. Otvor trube I do 8cm. Cjele gljiva
skoro crna, a mlađa svjetlija sa crnim kratkim
crticama. Zbog tamnijih boja se teško zapaža pošto I
sama voli tamnija mjesta, najčešće u bukovim šumama.
Masovna gljiva, ali ne svake godine. Pogodna za
sušenje(tada je aromatičnija)I tucanje u prah, kada
se upotrebljava kao začin.
Nepostoji mogućnost zamjene pošto ništa slično ni
otrovno, ni jestivo, ne raste u prirodi. |
VRGANJI
Veoma raširena vrsta gljiva u našoj zemlji. Imai Ih
više vrsta, a odlikuju sev time što imaju šešir I dršku,
a na donjoj strani šešira cjevčice..
VRGANJ
Visina do 20cm. Šešir 5 do 30 cm. Pet vrsta
vrganja su jestivi I svrstani u ekstra klasu gljiva.
Svo uđivanje u ovom predivnom jelu može pokvariti
samo jedan primjerak “gorkog vrganja”, koji se
prokrijumčario u posudu sa jelom. Gorki su izuzetno
žestoki u svojoj gorčini. |
|
Zajedničko kod svih vrganja su
bjeličaste, žućkaste, odnosno zelenkaste cjevčice
ispod šešira koje se lako odvajaju od podloge.
Zatim, najčešće smeđi tonovi kožice na šeširu koji
je poluloptastog oblika, trbušasta drška, mrežica na
dršci, te bijelo nepromjenljivo meso fina ukusa I
mirisa, koji je po ovim gljivama nazvan “gljivnim
mirisom”. Kod gorkih cjevčice postaju (starenjem)
ružičasta sa sivim prelazom (žućara), bjeličaste do
žute kao limun I pod pritiskom prsta zelenkasto
plave (kravlja balega). Završetci cjevčica su žuti I
pri dodiru odmah pozelene, odnosno azurno poplave
(leponogi vrganj). Sem navedenog žućara ima tanju
dršku sa jako grubom, izduženom mrežom. |
|
Kravlja balega nema dno drške oblo,
nego korenasto, tamnije smeđe ili karmin boje. I kod
leponogog vrganja drška je u gornjoj polovini žuta,
a u donjoj karmin ili u srednjem dijelu karmin, a
gore I dolje prljavo bijela. U svakom slučaju hrabro
prožvakati komadić gljive u ustima, pošto ni gorki
nisu otrovni. Ukus je najpovoljniji indicator, s tim
što je meso kravlje balege gorko tek nakon dužeg
žvakanja.
Od svih vrganja samo kovara na preseku odmah menja
boju u zelenkasto plavu I glavonoška na preseku
poplavi. Treba ih dobro prokuvati I vodu baciti. |
|
PUHARE
su oblika vrećice ili jajolike.Nemaju šešir ni
dršku. Unutrašnjost je ispunjena bijelim mesom (ugodnog
mirisa), koje po sazrevanju prelazi u smeđi prah. Sve su
jestive dok sum lade, I kad su na poprečnom presjeku
snježno bijele boje. Čim počnu da žute, nisu za jelo.
Imai h svuda po livadama, pašnjacima, svim šumama, od
početka projeća do početka ljeta, poslije svake obilnije
kiše.
|
TRBUŠASTA PUHARA (Lycoperdon
caelatum)
Visoka je 5 do 20 cm, širine do 18 cm. U mladosti
bijela, poslije posmeđi. Cijela površina je
pokrivena piramidalnim izraslinama, koje poslije
nestaju. Nalazi se od ljeta do pred zimu na
pašnjacima, livadama I svijetlijim šumama. Jestive
su dok im je meso bijelo, najbolje ako se izrežu na
kriške I pohuju. Ne postoji opasnost od zamjene.
|
PUHARA (Bovista
nigrescens-bablji sir)
Okruglasta ili spljoštena loptica 3 do 7 cm
prečnika. Mlada je bijela, poslije oker, pa smeđa I
zeleno smeđa, I na kraju skoro crna. Meso je bez
mirisa. Nalazi se u maju I junu, pa u septembru I u
oktobru. Peče se na masnoći kao pomfrit I podsjeća
na mozak. |
|
GLJIVE SA DRVEĆA I PANJEVA
Među ovim gljivama je jedna jedina je stvarno
otrovna. Zimske gljive sa drveća (četiri vrste kod nas)
nisu otrovne.
|
JETRENJAČA (Fistulina
hepatica-jetrenka)
Sočna, meka, meso crvene smeđe boje, kao I sok koji
na presjeku pušta. U obliku debelog jezika izbija iz
šupljine drveta ili uz podnožije, skoro isključivo
hrasta . Poraste jako velika, ali je dobra samo
mlada (skoro sva bijela). Meso starije gljive je
oporo. Preporučuje se da se I mlađe drži par sati u
vodi da bi se izvukla oporost. Kuva se I hladi za
salatu ili se prži kao odrezak. |
LUKNJIČAR (Polyporus
sulphureus-rupičavka)
Može izrasti I do 1 m I imati više kilograma. Oblika
je više nepravilnih jezika.
Nalazi se na raznom listopadnom drveću, od polovine
aprila do polovine juna. Bere se još mlada,
presvučena bjeličastom skramom I kada su joj ogranci
nježno meki(bliže drveću su tvrđe-teže probavljive I
treba ih isjeći). Ponekad miriše na sumpor ali se
miris gubi pripremom.
|
|
|
BUKOVAČA (Pleurotus
ostreatus-bukova gljiva)
Iz zajedničkog trupa izbija niz šešira I krupni
nadkrivaju sitnije, veličine 3 do 25 cm. Boja zavisi
od drveta na kome raste: siva, plavičasta,
ljubičasta, smeđa, skoro bijela, crna. Drška je
kratka 1 do 4 cm, ili j enema. Debljina 1 do 3 cm.
Meso je bijelo. Starije gljive otvrdnjavaju od
drške. Ugodno miriše na rezano drvo. Raste od
septembra a najviše decembar. Sreće se na panjevima
bjelogoričnog drveća (topola, orah, bukva, javor,
bagrem itd).
Najčešća je u bukovim šumama, obično na mjestima
gdje je drvo povrijeđeno. Ne podnosi hrast. Često je
visoko na bukvi, pa se skida improvizacijom od
tankog kanapa I kamena. |
ŠKRIPAVAC (Polyporus
squamosus)
Raste na panjevima I na trulim stablima samo
listopadnog drveća. Šešir je sa strane kratkom
drškom pričvršćen za panj ili stablo. Boja mu je
blijedo žuta, a na gornjoj površini ima kružno
raspoređene široke ljuspe tamnije boje. Cjevčice su
žućkaste, kratke, široke I ne odvajaju se od
mesnatog dijela šešira.
Ima ga u šumovitim predjelima. Upotrebljiv je za
jelo mlad jer brzo postane žilav. Primjerci mogu
biti teški I više kilograma. |
|
|
BABJE UVO (Peziza aurantia)
Oblika je nepravilne plitke čašice pričvršćene dnom
za podlogu. Krta je I jestiva. Gljive ove grupe mogu
imati crvenu, narandžastu, blijedo ljubičastu ili
sivu boju. |
ORIJAŠKI ŽBUNAC
Raste na panjevima hrasta, u kasno ljeto I u
jesen. Lepezastog oblika u obliku žbuna, klobuci od
20 do 60 cm. Mlade gljive se koriste svestrano, a
stare se ne jedu. |
|
Početna strana
|